Dve kožne cipele mogu izgledati gotovo isto, a da jedna traje dve sezone, a druga deset godina. Velik deo te razlike krije se u delu koji retko gledamo: u načinu na koji je đon spojen sa gornjim delom. Evo kako se kožna obuća pravi i kako da to prepoznate.
Delovi cipele u kratkim crtama
- Gornji deo (lice): koža koja obuhvata stopalo.
- Postava: unutrašnji sloj, najbolje kožni.
- Uložak (branđolin): sloj na kom stopalo stoji, za koji se kači gornji deo.
- Đon: spoljašnji sloj koji dodiruje tlo, kožni ili gumeni.
- Kapna: ojačanje u peti koje drži oblik.
Gornji deo se navlači na kalup, drveni ili plastični oblik stopala, i učvršćuje za uložak. Zatim se na to pričvršćuje đon. Tri najčešća načina:
1. Lepljen đon
Gornji deo i đon se spajaju lepkom pod pritiskom.
Prednosti: brza i jeftina izrada, lagana i savitljiva obuća, može se kombinovati gotovo svaki materijal.
Mane: toplota stopala i vlaga s vremenom slabe lepak, pa đon može da počne da se odvaja. Zamena đona je teška, pa obuća obično traje dok se đon ne istroši.
Ovako se pravi većina današnje obuće, posebno patike i jeftiniji modeli.
2. Đon šiven kroz uložak
Jednim šavom spajaju se gornji deo, uložak i đon. Mašina šije iznutra, kroz celu cipelu.
Prednosti: tanka, lagana i elegantna linija, cipela je savitljiva od prvog dana.
Mane: šav prolazi kroz đon do unutrašnjosti, pa voda može lakše da prodre. Zamenu đona može da uradi samo obućar sa odgovarajućom mašinom.
3. Šivenje preko rama (welt)
Uz ivicu cipele prišije se uska traka kože, ram, za koju se zatim prišije đon. Glavni šav je spolja, na obodu.
Prednosti: najtrajniji spoj, bolje odbija vodu jer šav ne prolazi u unutrašnjost, a đon se može menjati više puta bez diranja gornjeg dela. Između uloška i đona obično je sloj plute koji se vremenom oblikuje prema stopalu.
Mane: obuća je teža i krutija na početku, a izrada je sporija i skuplja.
Kako da prepoznate način izrade
| Šta gledate | Lepljen | Šiven kroz uložak | Šiven preko rama |
|---|---|---|---|
| Šav na obodu | nema ili je samo utisnut | najčešće nema | vidljiv, prolazi kroz ram |
| Šav unutra, ispod uloška | nema | ima | nema |
| Zamena đona | retko moguća | moguća, uz posebnu mašinu | lako moguća, više puta |
| Težina | najlakša | lagana | najteža |
Ručna izrada i domaća kožna obuća
Proizvodnja obuće u Srbiji ima dugu tradiciju, a manje radionice i dalje rade sa pravom kožom, kožnom postavom i šivenim đonom. Domaća kožna obuća zato često nudi dobar odnos cene i kvaliteta. Kao i uvek, ne oslanjajte se samo na oznaku „domaće” ili „ručno rađeno”: proverite kožu, postavu i spoj đona, kako opisujemo u tekstu Kožna obuća: kako prepoznati kvalitet.
Šta ovo znači za vas
- Ako želite obuću koja traje godinama i može da se popravlja, birajte šiven đon.
- Ako vam treba lagana obuća za povremeno nošenje, lepljena može biti sasvim dovoljna.
- Bez obzira na način izrade, redovna nega produžava vek obući. Pogledajte Kako održavati kožnu obuću.
Česta pitanja
Kako da znam da li je đon šiven ili lepljen?
Pogledajte obod đona. Šiven đon ima vidljiv šav koji prolazi kroz materijal. Ako je šav samo utisnut u gumu ili ga uopšte nema, đon je verovatno lepljen.
Da li je lepljena obuća loša?
Ne nužno. Lepljenje je lakše i jeftinije i daje laganu, savitljivu obuću. Ali lepak s vremenom slabi od toplote i vlage, a zamena đona je teška ili nemoguća.
Može li se kožnim cipelama zameniti đon?
Šivenoj obući obućar može da zameni đon, ponekad i više puta. Kod lepljene obuće to retko ima smisla.
